Opis:

Maria Rita Parsi i Maria Beatrice Toro u ovoj knjizi nastoje razumjeti dijete putem znanstvenih i kulturnih spoznaja što nam stoje na raspolaganju, pripovijedaju djetetovu priču od trenutka začeća (kako živi u maternici i što je iskušalo tijekom rođenja), interpretiraju kako uspostavlja odnos sa svijetom dok još ne zna govoriti, kako doživljava sebe i druge te ćemo vjerojatno na kraju pronaći, dok tražimo dijete “izvan sebe”, dio sebe samih, odnosno vlastito “unutrašnje dijete”, vlastito stvaralaštvo, vlastito dječje razmišljanje.

Onaj drugi aspekt kojim se bavi ova knjiga najnovije su spoznaje o odgoju djece u suvremenom svijetu podložnom promjenama i intenzivnim medijskim, odnosno općim društvenim pritiscima. Tako se knjiga dotiče i tema poput psihičkih i fizičkih bolesti koje prate djecu na ovome putu, ali predlaže i sustavna rješenja koja nastoje pomiriti svijet odraslih sa svijetom djece, odnosno potiče na vrednovanje njihove kulture kao autentičnog izraza suvremene ljudske kulture.

… Dijete je dragocjenost sastavljena od izvanrednih sposobnosti koje, osim što su posebnost dječje dobi, stvaraju jezgru osobnosti odraslog, zbog čega cijeli život u sebi nosimo “dijete”, unutrašnji glas određenog načina postupanja što nam je pripao i zauvijek će biti dio nas. Jedan od najpoznatijih stihova romantičarskog engleskog pjesnika Wordswortha, što ga je više puta citirao i ponovio otac psihoanalize Sigmund Freud, glasi: “Dijete je otac odrasle osobe”. Ono “nešto” što nam ostane od djeteta koje smo bili, najveća je vrijednost koju u sebi nosimo…