Opis:

Sve u svemu, u knjizi “Skladište mješte sklada” imamo solidan pregled (u smislu pokrivenosti) pjesničke generacije kojoj pripada autor, on ih je ovdje malo uglancao za buduća vremena. Hrvatska ima pjesnike tapetare, ljude koji možda mogu uljepšati vaš dnevni boravak, među njima nema mapara, istraživača novih teritorija, možda vas najjači među njima mogu primorati da staro vidite na novi način, kao što to Dragojeviću nije problem, on vas s lakoćom okrene. Među njima bio je jednom jedan kozmolog, Stephen Hawking hrvatske poezije, Nikola Šop, a ostali se uglavnom nisu mnogo udaljili od fotelje.

U smislu izvedbe kod ove knjige tekstova odmah primjetite kako se radi o štivima nastalima u sjeni stogodišnjih platana, i to od ruke koja, kako rekosmo, pod njima piše već nekoliko stoljeća. Jedan potpuno drugačiji, već pomalo zaboravljeni ton, mirniji nego ovi koji danas prevladavaju. I puno većeg takozvanog znanja.”

Iz recenzije Daria Grgića