Opis:

Greco, El (pravo ime Dominikos Teotokopulos), španjolski slikar i kipar grčkoga podrijetla. Na Kreti je radio ikone u duhu bizantske slikarske tradicije; potom je otišao u Veneciju (1566), gdje se formirao pod utjecajem Tiziana, Tintoretta i J. Bassana. Za boravka u Rimu upoznao je Michelangelovu umjetnost i prijateljevao s minijaturistom J. Klovićem, kojega je portretirao (1571–76). Nakon povratka u Veneciju 1576. definitivno je napustio Italiju, a od 1577. nastanio se u Toledu. Svojim prvim djelom u Španjolskoj, oltarom u toledskoj crkvi Santo Domingo el Antiguo, oslonio se na talijanski manirizam i bizantsku ikonografiju, a osebujnim koloritom, nerazmjerno izduženim i ekstatičnim likovima te halucinantnim rasvjetama izgradio je individualan vizionarski likovni izraz. Godine 1586–88. naslikao je monumentalnu oltarnu sliku, remek-djelo europskoga slikarstva, Pogreb grofa Orgaza u maloj crkvi Santo Tomé u Toledu. Između 1597. i 1614. ostvario je veće narudžbe: tri oltara za crkvu San José u Toledu, tri slike za augustinski samostan u Madridu te oltar i sliku sv. Ildefonsa za crkvu La Caridad, a oltar toledske crkve sv. Ivana Krstitelja ostao je nedovršen. Kao portretist vladara, kardinala i inkvizitora te kao slikar svetačkih likova izrazio je u njihovim fizionomijama morbidan duh religioznoga fanatizma. Svojim krajolicima dramatična naboja utjecao je na slikare i teoretičare ekspresionizma. El Greco na genijalan način sažima mističan duh protureformacije označavajući najviši izraz kasnoga manirizma i najavljujući novo barokno razdoblje. Radio je u drvu reljefe religiozna sadržaja i svetačke likove izduženih oblika. Nakon smrti bio je potpuno zaboravljen; ponovno je otkriven potkraj XIX. stoljeća zahvaljujući povjesničaru umjetnosti M. B. Cossiju, a poglavito nakon velike izložbe u Madridu 1902. U njegovu domu u Toledu osnovan je El Grecov muzej.