Opis:

Iz srednjovjekovne Bosne i Huma preostalo još puno nadgrobnih kuća. Onih kamenih, vikovičnih. Istočkale Bosnu, Hum, dio Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Neki znanstvenici broje ih više od 100 000 računajući i one što zavukle se izvan putova i naselja u tišinu gustih gora, drača i šikara. Njih sto tisuća spomenaka; jedni teški tek sto kilograma, drugi do trideset dvije tone. Kada su ih počeli navlačiti na grobove, nitko pouzdano ne zna. Neki misle da se vuku iz rimskoga doba. No, većina ih vidi od 12. do 16. stoljeća. Grobišta na kojima su podignuti narod prozvao: čifutsko, divsko, grčko, kaursko, latinsko, madžarsko, rimačko, starovirsko i svatovsko groblje. Tako imenovali ukopište, a nadgrobni spomenik stećak. Kazano je da je riječ stećak začeta u Imotskome i da je izrasla iz govora seljaka. Onih koji su dobro znali koliko treba steći stečevine da bi se imalo za navući kamen, stećak na greb. Steći stećak. Na Ledincu, ni pola dana hoda od Imotskoga, narod govori sve skonča pod pločom i kamenom. Riječ kamen može se pročitati zavazda usičena u jedan stećak na zapadnome dijelu ledinačkoga groblja. I na drugim nekropolama puno je stećaka na kojima je urezano njihovo prvotno ime: bilig, kam, kami, kamik, kamen, kamenje i znamenje. Svaki susret sa stećcima budi znatiželju. Kakav li je svijet skriven u toj kamenoj baštini, čiji su tragovi prošlosti ostavljeni u stini, tko ih je, zbog čega i za koga ostavio? Nažalost, veliku većinu uklesanoga ispralo je vrijeme ili skrilo pod kolonije bijelih, crnih, crvenih i žutih lišajeva. Skrivene pod stoljetnim naslagama šare mame magičnom snagom i zapulsiraju dotaknute rukom. Stećci su srednjovjekovno slikovno pismo u kamenu. Vrlo često jedini povijesni dokumenti mjesta u kojem jesu, izvori za proučavanje materijalne i duhovne kulture. Te kamene knjige muzeji su na otvorenome, kazivanja o posljednjim čovjekovim željama i potrebama, o svrsi postojanja, smrti, zagrobnom životu i misteriju vjere. Stećci su uzdarje ljubavi i prijateljstva najbližima, zadnja popudbina vječnoj težnji za besmrtnošću. Njihovi okamenjeni prizori ne plaše smrću, oni slave život prenoseći ga i s one strane neba takvoga kakav jest. Valja nam se osvijestiti: stećci, to neobično i jedinstveno oblikovano kamenje koje su naši preci na svoju zemlju polegli, svojom se izvornošću izdvajaju iz sveukupne europske srednjovjekovne baštine. Svevremenski bilizi potvrda su naše pisane riječi, naša ilustrirana povijest u kamenu. Čuvari su tajne i danas zagonetnih bosansko-humskih vremena, ali i ključevi za njezino odgonetavanje.