Antikvarijat, knjige, gramofonske ploče, udžbenici, polovne knjige

Autor: Nazor Vladimir

Voda

Stanje: Rabljeno

Uvez: Tvrdi

Format: 20x14

Izdavač: Hrvatski izdavač

Godina: 2002.

Stranica: 63

Jezik: Hrvatski

Rabljeno stanje

Cijena: 3,90 €
(~29,38 kn)

Trenutno nema na stanju!

Opis:

“Voda” je pripovijetka Vladimira Nazora s autobiografskim elementima. Pripovijetka je dio “Bračkog ciklusa”, koji se sastoji od 37 priča podijeljenih u tri zbirke. Cijeli ciklus razdijeljen je na dva dijela, od kojeg prvi čini lirska proza, a drugi dio ciklusa sadrži memoarsku prozu s pričama iz autorovog djetinjstva. Drugi dio ciklusa nastao je nakon Drugog svjetskog rata i veoma slikovito dočarava raznolikost života stanovnika otoka Brača i njihovu svakodnevicu u 19. stoljeću. “Voda” pripada zbirci “Priče s ostrva”, objavljenoj 1927. godine.

“Voda” po radnji i lirskim opisima pripada mediteranskoj kulturi. Glavni lik Vlado (sam pisac) sa svojom obitelji i ostatkom mještana Velog sela prolazi agoniju zbog neimaštine vode. Ljetni mjeseci na dalmatinskim otocima znali su biti veoma teški, jer ne samo da ljudi ostaju bez pitke vode, nego i urodi ne uspijevaju, a ugibaju i životinje. Jedini način dopreme vode u takvim situacijama je tzv. “bunar-lađama”, s kojih se voda razdijeli mještanima.

Općenito siromaštvo i suša koji su na otoku zavladali među ljude su posijali sjeme zlobe i divljaštva. Stoga Nazor umjesno povezujući povijesno, biblijsko i tradicijsko povremeno referira na Noin potop. Profeta, stari svećenik, citira Bibliju i navodi upravo epizodu o potopu. Stječe se dojam da sam pisac kroz njega kritizira zloću i ponašanje ljudi i kao da predlaže Božju kaznu sličnu potopu. Iz pripovijetke saznajemo što su ljudi tog podneblja radili, kako su se prehranjivali (vinogradi, maslinici), ali i kako su govorili. Naime, većina pripovijetke napisana je standardnim književnim jezikom, no u dijalozima do izražaja dolazi lokalna čakavština, što djelu daje iznimnu autentičnost.

Tema djela je dvostruka, s jedne strane radi se o općenitoj suši koja donosi nevolje stanovnicima otoka, a s druge strane, ista ta suša onemogućava Vladinom ocu da ga pošalje na školovanje u grad. Poveznica svih nevolja je tako voda, kao glavni motiv djela. Simbol vode, koja na kraju, ironično dolazi u preobilnim i neočekivanim količinama (tuča), u djelu se proteže kao spasitelj koji će saprati grijehe mještana. Ipak, toliko očekivana kiša uništi njihove usjeve do kraja i ostavi selo u još većem jadu i siromaštvu. Vladin otac se na kraju djela odlučuje ipak sina poslati na školovanje u grad, kako bi ga maknuo od svega toga što se u selu događa.