Opis:

Prva važna Brownova knjiga, Život protiv smrti: psihoanalitički smisao povijesti nudi pomno iščitavanje Freuda i psihoanalize kao sredstva za radikalno revizonistički pogled na stanje ljudskog roda. U pedesetima je frojdijanizam bio na vrhuncu ugleda i utjecaja u SAD-u, no “Freud” kojega ljudi čitaju (pod ljudima mislim na javnost općenito i intelektualce jednako kao i na samu psihoanalitičku zajednicu) bio je vrlo konzervativan i normativan, branitelj patrijarhata i heteroseksualnosti, zagovornik nužnosti represije, terapeut osnaživanja ega kako bi se spriječila “čudovišta iz ida” da napadnu.

No, Brown iščitava Freuda potpuno drukčije, i iz današnje perspektive, mnogo bogatije i oštroumnije. Za Browna je Freud otkriće bogatstva i obilja nesvjesnog uma, i kritičar toga kako je uska i ograničena naša svijest, “civilizirano” iskustvo. Brown iznosi gotovo jednako oštru kritiku “psihologije ega” kakvu je Jacques Lacan – njemu nepoznat – iznosio u Francuskoj u isto vrijeme; iako Brown ne može biti različitiji od Lacana, njih dvojica dijele odbacivanje normativnih i normalizirajućih pristupa psihoanalizi i posvećenost tome da ozbiljno shvaćaju spekulativne i filozofske dimenzije Freudovih tekstova. Brown ističe ulogu žudnje, nasuprot ulozi spoznaje, u tome kako se odnosimo prema drugima i nalazimo svoje mjesto u svijetu; on insistira na središnjosti tijela i potrebi da razumijemo frojdovske mehanizme poput represije i potiskivanja te introjekcije i projekcije, u tjelesnom smislu; on ozbiljno shvaća takve neugodne frojdovske predodžbe kao što su kompleks kastracije, analno i nagon prema smrti.