Opis:

Rođen je u činovničkoj obitelji. Osnovnu školu pohađao je u Šapcu, gimnaziju u Beogradu (Prva muška), gdje je maturirao 1926. Studirao je romanistiku u Parizu, na Sorbonni (1926-1928) i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, gdje je i diplomirao 1930. Radio je kao srednjoškolski nastavnik u Šibeniku, Beogradu i Bihaću.

U Bihaću je 1932. uhićen kao sekretar mjesnog komiteta KPJ. Sud za zaštitu države osudio ga je na pet godina robije. Po izdržanoj kazni u Mitrovici živio je najprije u Beogradu, gdje je ponovno uhićen 1938., zatim u Zagrebu. Iz KPJ je isključen 1940., po odluci Agitpropa (Đilas, Zogović), zbog suradnje u Krležinu Pečatu (gdje je objavio Hanu i odlomke iz kasnije nestalog romana).

Po izbijanju Drugog svjetskog rata, ilegalno je radio u Splitu, gdje je uhićen 1941. i interniran prvo na Korčulu, zatim u Borgo Val di Taro u Italiji.

Pobjegao iz Lombardije 1943., i preko Monte Gargana stigao do Dalmacije. Stupio u Prvu proletersku diviziju i s tom vojnom jedinicom prešao Bosnu, Crnu Goru, Sandžak, Taru, Durmitor. Odatle je prebačen na Vis, gdje je kraće vrijeme radio u Presbirou. Zatim je s brigadom, preko Valjeva, Aranđelovca, stigao u listopadu 1944. do Beograda, sudjelujući u borbama za njegovo oslobođenje.

Odmah nakon oslobođenja uključen je u grupu koja je osnovala Tanjug, a 1945. prešao je u Borbu, zatim u Glas. Izvješćivao je sa suđenja ratnim zločincima u Nürnbergu, a zatim boravio kod Markosovih partizana u Grčkoj, o čemu je 1947. objavio knjigu Među Markosovim partizanima. Poslije toga prestao je s novinarstvom i živio isključivo od književnog rada.

Bio je jedan od urednika Nove misli (1953.-1954.), a 1955. jedan od osnivača i zatim dugogodišnji urednik časopisa Delo. Osamdesetih, u Sarajevu, osnovao je i uređivao časopis Dalje.