Opis:

Od kineskih careva-znanstvenika (3700 g.pr.n.e.), Hipokrata (400
g.pr.n.e.), tibetanskih mudraca (prvo tisućljeće naše ere), Paracelsusa
(do 1514, g.) do suvremenih istraživanja provlačila se spoznaja da
hrana može biti lijek i da lijek mora biti hrana. Kako ,,o istom trošku"
zadovoljiti fiziološku potrebu za hranom i sigurnosnu potrebu za
održavanjem zdravlja?
Uzimamo li samo jednoličnu hranu sigurno ćemo „zaraditi" neku
avitaminozu (nedostatak određenog vitamina u organizmu s vidljivim
zdravstvenim poremećajima) i postat ćemo laki plijen virusa, bakterija
i gljivica koje „stanuju" u nama, tj. smanjit ćemo otpornost organizma
prema bolestima.
Raznolikost u prehrani je l. osnovni postulat očuvanja zdravlja i duljeg
života. Tu možemo postaviti zajedljivo pitanje: „Po kojem kriteriju
odrcđujemoStojeraznolika,aŠtojednoliČnaprehrana?".Ilijošdctaljnijc:
„Kojim mjerilom ćemo određivati stupnjeve raznolikosti naše
prehrane?".
Pitamo li dvojicu prijatelja dobit ćemo bar tri različita mjerila za
određivanje stupnja raznolikosti prehrane.
Različita mjerila za određivanje stupnja raznolikosti prehrane rezultirala
surazvojem različitih pravacau prehrani: vcgetarijanstvo.makrobiotika,
ekobiotika uz mnoga proročka religijska i druga vjerovanja u području
prehrane.