Opis:

Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem je prva prava zbirka priča Andree Pisac, što je dosta čudno za nekoga tko je počeo osvajati nagrade za književnost i objavljivati već sa šesnaest godina, a rođen je još k tomu kao Pisac. No, čekanje se isplatilo, Pisac je postala spisateljica, njezina zbirka je zrela i zaokružena cjelina.
Dvanaest priča Andree Pisac govori o ljubavi. Ona zna o čemu govorimo kad govorimo o ljubavi: samo o pokušajima da se ona dosegne, o svim mogućim zaprekama koje valja nadići, jer jednom ostvarena ljubav, kao i svako savršenstvo – nema potrebe za govorom. Zato se ljubav u pričama Andree Pisac javlja u nastajanju i nestajanju, u upornim pokušajima produbljivanja i odbacivanja laži – zaručena je s istinom.
Temeljna situacija je poznata, sliči našim životima: između Dvoje se događa svakodnevni sukob niskog intenziteta, ali osjetljiva tipkovnica – kakva je pod prstima Andree Pisac svaka – te napetosti s kojima se nevoljko suočavamo s lakoćom ogoljuje i prokazuje kao drame s teškim i dalekosežnim unutarnjim posljedicama. Pri tom, pokretači “emotivnih čišćenja” u njezinim pričama su, odreda, žene. Njezinim junakinjama kao da nije sasvim udobno u našoj mačističkoj i prijetvornoj kulturi, pa partnere često traže u muškarcima poniklim u drugim, rafiniranijim kulturama, ili u putovanjima, uvijek samo s jednim ciljem, ostvarenjem svojevrsne “emotivne telepatije” i strasti koju ona jamči.