Opis:

Zvonimir Mrkonjić, Prijevoji pjesništva 1 i 2, Altagama, Zagreb, 2006.

»Jer riječ poezije govori istinu i kada je sve drugo utajuje«, kaže Zvonimir Mrkonjić u predgovoru knjigama Prijevoji pjesništva 1 i 2, knjigama koje na vrlo poseban način usustavljaju prave vrijednosti hrvatske poezije, pokazujući, objašnjavajući i vrednujući hrvatsku suvremenu pjesničku scenu.

Poseban način, svojevrstan filtrat kritike, eseja, recenzije, u Mrkonjića se rađa redupliciranim fenomenološkim postupkom – kako fenomenološkim kritičkim pristupom, tako i pristupom fenomenu poezije uopće, poetskom koje se temelji na već otprije u ovoga kritičara uspostavljenim iskustvima prostornog, egzistencijalnog i jezičnog, dodajući tome i važan kriterij odnosa pjesme prema zbilji, te njezinu dvosmjernu etičnost: etičkog odnosa prema svijetu, ali i etičnost sama tkiva pjesme, njezinu težnju čistoći izraza. Analogija tom pristupu mogla bi se uspostaviti s francuskom literaturom i kritikom, upravo između načina Bachelarda i Barthesa, premda Mrkonjić, nakon pedeset godina pisanja prilazi tekstu autorskim stilom, uspostavljenim svjetlom iz posve drukčijih teoretskih, ali i književnoteorijskih, dakako i književnogeneracijskih počivališta ili izvorišta.

Jednostavnije, Mrkonjićev je pristup kulturološki pristup znalca kojemu nataložena erudicijska i heuristička podloga omogućuje sinkretizam, pa čak i sublimaciju sociološko-psihološko-poetičkog univerzuma, a u biti razumijevanja svijeta pjesme koji se već prvim čitanjem smješta u okvire transcendencije koju izaziva. To je pristup spojenih posuda: fenomenološkoga dakle s iskustvenim poetikama prostora, bića i jezika, te etičko već u erudiciji i osobnosti punoj svjetla bez obzira na mrko ime, kojemu se pripaja sveprisutno estetičko. Estetičko ovdje vidim sasvim osobnim i intimnim, onim koje otkriva Mrkonjićeva vlastita poezija, jer Mrkonjić je pjesnik, neću reći i pjesnik, jer ta činjenica preuzima vodeće mjesto, bez obzira na to što sada nije riječ o njegovoj poeziji (neposredno). Pjesnik, kritik, dodajmo i antologičar i prevodilac. Izdvojimo od njegovih brojnih prijevoda, kritika i antologija za sada samo prijevod, izbor i pozamašan predgovor Rimbauda, onoga koji je i danas svojevrstan feral poezije uopće.