Opis:

Osnivačica i umjetnička direktorica festivala Eurokaz govori o nedavno objavljenoj monografiji ‘Eurokaz: trošenje vremena 1987. – 2013.’ na kojoj je radila pune dvije godine kako bi predstavila programsku kronologiju 27 održanih festivala, uz atraktivne plakate i fotografije iz predstava

‘Prikaz programa Eurokaza gledao sam na Trećem programu HRT-a, a dijelove i na OTV-u. Što da vam kažem? Postidio sam se što sam čovjek, što sam Hrvat, što živim u ovom vremenu. Program Eurokaza, to nije nikakav Eurokaz, već grobokaz, smrtokaz, kataklizmoklaz. Negiram svaku, pa i najmanju umjetničku vrijednost tako koncipiranom programu. To nije umjetnost! To je teatar luđaka, kretena, debila i cinika! Eurokaz je postao festival sotonizma, bluda i nemorala, a gospoda iz Iustitia et pax šute, a bar sada mogu i govoriti i vikati i ‘udarat’i“, pisao je o Eurokazu don Anto Baković, predsjednik Hrvatskog populacijskog pokreta, u anketi lista Tjednik iz 1997.

To je tek jedna od kritika objavljenih u monografiji „Eurokaz: trošenje vremena 1987.-2013.“ urednice i autorice, osnivačice Eurokaza, Gordane Vnuk koja je promovirana prošloga tjedna u Zagrebu i najbolje ocrtava kontroverze koje je festival svojim programom izazivao i nakon deset godina postojanja.

Prvi Eurokaz, festival novog europskog kazališta, održan je od 3. do 22. srpnja 1987. u sklopu kulturnog programa Univerzijade. Prvo festivalsko izdanje trajalo je tri tjedna, na njemu je sudjelovalo 20 kazališta i kazališnih skupina iz Europe i Jugoslavije, a zahvaljujući velikom uspjehu, od jednokratnog prigodnog događaja prerastao je u kontinuiranu godišnju manifestaciju koju su počeli financirati Grad Zagreb i Ministarstvo kulture. Do spektakularnog samoukidanja 2013., performansom na temu Europe Dalibora Martinisa, što je bila provokacija slična onima koje je izazivao svojim programom, na Eurokazu je bilo izvedeno 388 različitih predstava kazališnih skupina iz cijelog svijeta. Smatrao se jednim od najznačajnijih kulturnih i kulturoloških događaja u ovim prostorima, a u Europi i svijetu bio je poznat po autentičnosti selekcije i radikalno autorskom i nekomercijalnom pristupu.

‘Mnogi umjetnici koji su nastupili na Eurokazu, poput Romea Castelluccija, Anne Terese De Keersmaeker, Jana Fabrea i Jana Lauwersa, postali su europski mainstream‘

Među festivalima koji su nastali na temeljima pojedinih programskih segmenata Eurokaza ističu se Festival svjetskog kazališta, Festival novog cirkusa te Queer festival i Perforacije.

Ulaskom Hrvatske u EU 2013. Eurokaz postaje produkcijska kuća i otada se okreće isključivo vlastitoj producentskoj i koproducentskoj djelatnosti, proizvodeći 2-3 projekta godišnje. Uz kontinuirano umjetničko vodstvo Gordane Vnuk, za organizaciju festivala bili su odgovorni u početku Darko Putak, a od 2000. Kornelija Čović. Osim njih, dug je popis ekipe i suradnika kojima se može zahvaliti gotovo tri desetljeća opstanka festivala.