Opis:

Ljudi me pitaju kako se osjećam kad negdje na radiju iznenada začujem Bobov glas. No sve to u vezi s Bobom toliko je duboko… kao da je uvijek uz mene. Uvijek se nade nešto što me podsjeća na njega.Prije no što je zauvijek sklopio oči, obećao mi je da će uvijek biti tu negdje. Bilo je to 11. svibnja 1981. Liječnici su rekli da umire od raka i da nema nade. No Bob se držao, jednostavno nije odustajao.Dlanovima sam mu obavila glavu, pa sam zapjevala: »Bog će se brinuti za tebe«. Zapiakala sam i rekla: »Bobe, molim te, ne ostavljaj me.«A on me pogledao i rekao: »Da te ostavim? A kamo da idem? Zbog čega plačeš? Zaboravi plakanje, Rita! Samo nastavi pjevati. Pjevaj! Pjevaj!«I tako sam nastavila pjevati, pa sam shvatila: hej, pa upravo se o tome radi u pjesmi: »Neću te nikada napustiti, gdje god bila, bit ću uz tebe…«I stoga, kad god negdje začujem njegov glas, znam da je uvijek tu negdje, svugdje. Jer njegov se glas doista svugdje čuje. Diljem svijeta.S tim u vezi za mene postoji još jedna zanimljiva stvar, a to je da ljudi čuju samo njega. No ja čujem više, jer ja pjevam u gotovo svim tim pjesmama. Stoga ja čujem svoj glas, čujem i sebe.