Opis:

Vijest o smrti Émilea Zole ubrzo se proširila ne samo Parizom nego i čitavom Francuskom i cijelim svijetom. Užasu i boli piščevih prijatelja – i svih Dreyfusovih zagovornika koji su zajedno sa Zolom podnijeli teret kampanje o njegovoj nedužnosti – suprotstavlja se divlje veselje nacionalista, militarista i najzadrtijih katolika. Pravedan kraj za jednoga »pornografa«, za nekoga tko je izdao Francusku i blatom okaljao njezinu vojsku. Po ulicama se pjeva: »Samo Dreyfus za njim žali/ brzo će ga stići ista sudbina«. »Talijan je konačno nestao«, piše u nekim novinama. Pa zatim: »Svinja je crknula!« Karikaturisti ga već godinama prikazuju kao svinju koja u blato umače pero i tako piše svoja djela. Neki novinari i pisci, poput antisemita Drumonta i nacionalista Rocheforta, vođâ Dreyfusovih protivnika, smatraju da je Zola počinio samoubojstvo jer nije mogao podnijeti stid ili grizodušje zbog zla koje je nanio Francuskoj braneći židovskog časnika. Ostali pak – ali njih je zaista malo – sumnjaju da ga je netko ubio…