Opis:

Knjiga Rusmira Mahmutćehajića predstavlja iznimno moderni pristup etičkoj problematici tolerancije u muslimanskome razumijevanju. Ona nije ekskluzivni priručnik upoznavanja jedne vjere i duhovnosti s istinom o njoj samoj, nego specifično kazivanje o sudbini multikulturalnosti u suvremenom svijetu u kojem vladaju stereotipi i predrasude prema islamu kao militantnoj i globalnome poretku neprimjerenoj ”ideologiji”.

Nasuprot bilo kakvom ideologijskom i politički instrumentaliziranom viđenju modernosti i antimodernosti islamskog svijeta, ovdje se upućuje na unutarnje veze religije, kulture i načina života s kazivanjem tolerancije iz same sebe. Povijesno podrijetlo i razvitak tolerancije unutar muslimanskog životnog svijeta pokazuje da se poimanje “drugoga” kao religijski i kulturalno različitog (kršćanskog i židovskog, npr.) ne potire već usklađuje u interkulturalni svijet razlika koje ostaju nedirnute, ali plodotvorno prisvojene kao dio zajedničkog nasljeđa. Analiza Kur’ana i teologijskih spisa otvara mogućnost da se tolerancija razumije kao unutarnji moment samopokazivanja istine vjere i kao način mirne duhovno-životne koegzistencije u suvremenom svijetu s drugim vjerama i kulturama.