Opis:

U skladu s kulturom koja ga obilježava i u kojoj se identificira, svako je društvo oduvijek unutar vlastitih struktura utvrđivalo i prihvaćalo – preko izraza kao što su humor i komično, u skladu s vladajućim moralom – ono što se može ismijavati i načine na koje se to moglo činiti. Norme koje se tiču predmeta i načina ismijavanja podliježu promjenama, ovisno o teritoriju, kulturi, religiji i povijesnom trenutku. Sto se tiče njihova očuvanja, pozivalo se i dalje se poziva na kriterije utvrđene pojmom koji nazivamo dobrim ukusom, na koje se pozivamo kako bismo regulirali ponašanje ljudi u društvu.
Smijeh je uvijek bio izvor ugode s blagotvornim učincima na pojedinca koji ga prakticira, ispušni ventil, ali i djelatnost opasna poput oružja uperenog u autoritet u tom istom društvu.