Opis:

Kierkegaard [kịə’ɹgəgɔ:63308ɹ], Søren, danski filozof (Kopenhagen, 5. V. 1813 – Kopenhagen, 11. XI. 1855). Studirao teologiju i filozofiju u Kopenhagenu, doktorirao 1841., zatim otišao u Berlin na studij filozofije kod F. W. Schellinga. Prvi je egzistencijalistički mislitelj, zarana zaokupljen »besmislom postojanja« zbog religioznoga osjećaja krivnje u vjerskom odgoju. Poput Sokrata na javnim mjestima učio ljude istini i etičkomu životu. Crkveni dostojanstvenici proklinjali su ga, a malograđansko javno mišljenje optuživalo. Nasuprot Hegelovoj racionalističkoj filozofiji Kierkegaard je držao da spoznaja nije najviši domet čovjekovih nastojanja. Čovjek je osamljeni pojedinac, njegova je istina subjektivna, a konačna granica smrt. Objektivno mišljenje ravnodušno je prema subjektu. Život prolazi kroz tri razdoblja, a međusobni prijelaz nije razvojan, već skokovit. Prvi je stupanj estetski (mašta, ponavljanje igre), drugi je stupanj etički (zbilja koja je bila u ideji ponavlja se i u činu), treći je stupanj religiozni (život u odnosu prema apsolutu odriče se svoje subjektivnosti). Prijelaz prema apsolutnomu znači promjenu cjelokupnoga života.