Opis:

Opsežnim okvirnim studijama prireditelji obuhvaćaju subkorpus hrvatske književnosti koji, vođen jakom subetničkom konstituantom identiteta, započinje romantizmom, izlaže se 1884. Okrugićevom dramom Šokica, da bi se kontinuirao kroz sve nadolazeće veće poetičke strategije kraja devetnaestog i cijelog dvadesetog stoljeća. Čitanka uvrštava pedesetak autora, od povijesnog i modernog velikana Ivana Kozarca do jakih suvremenih vojvođanskih i baranjsko-mađarskih autora (Jasna Melvinger, Stjepan Blažetin…) te napokon do lucidne i postmoderne Vlaste Markasović ili slijepog pučkog pjesnika Đuke Galovića. Punktiran je središnji osvjetliteljski prinos imenovanju književnosti sa šokačkom problematikom Vladimira Rema. Posebnim su fenomenima aspekti razvijenih kulturnih struktura kao što su cvelferijski kulturni krug i osječki projekt Šokačka grana-Urbani Šokci.