Opis:

Ovom se knjigom Gianni Vattimo (Torino, 1936), talijanski mislilac, predvodnik talijanske škole slabe misli, potvrdio kao vodeći analitičar epohe postmoderne. Vattimo se suprostavlja krajnje negativnim prikazima postmoderne epohe, definirajući postmodernu kao iskustvo kraja povijesti, kao oproštaj od Moderne, progresivnih ideja, nadvladavanja i stalnog napredovanja u smisleno uređenoj povijesti. U društvu poopćenih informacija i masovnih medija egzistencija se dehistorizira, zadobiva posthistorični karakter. Takvo iskustvo ujedno naznačuje pozitivne mogućnosti i šanse postmoderne egzistencije; one se ogledaju u slabljenju bitka, u pregorijevanju metafizike koja čovjeka, istinu i bitak, utemeljuje kao stabilne strukture u području nebivajućega. Postmoderna se u tom svjetlu pokazuje i kao postmetafizičko doba u kojemu istina poprima obličja estetskoga i retoričkoga iskustva