Opis:

Pouzdan je književnokritički »vodič« kroz domaću književnost, a posredno i društvenopolitički kontekst, uoči i tijekom milenijske smjene. Visković polazi od, po mnogo čemu, provokativne teze. Po njemu je, naime, FAK smijenio jedan poetički koncept, uveo većim dijelom pozitivnu buku oko književnosti, a manjim pomutnju u književni život, da bi se također bučno i »mišićavo« samoukinuo. Također, po njemu se ostatak domaće književnosti toga razdoblja događa u sjeni fa – kovskog fenomena. Kad govori o estradizaciji, medijskoj manipulaciji ili samodopadnosti pisaca okupljenih oko FAK-a, poglavito o njihovu »ekskluzivnom klubu«, to izriče bez prenemaganja i bez zazivanja pomoćnih babica. Kontroverzno i s ironijskom zadrškom on će – mimo prigodničarskih, još manje kroničarskih poriva — ne odričući mu pritom literarne zasluge, polemički progovoriti o nekim njegovim »strukturnim grijesima« odnosno neliterarnim kriterijima.
Velimir Visković ovom knjigom ponovno potvrđuje ugled koji ima u našoj književnoj javnosti. Pišući tako da nedvosmisleno i bez krzmanja spusti ili podigne palac na život knjige, Visković se legitimira kao intrigantan i suptilan procjenitelj književnih šteta i postignuća. I kad se ne slažemo s njegovim ukusom.