Opis:

Šokački Divani, pisca Zorislava Vidakovića, prije svega su niz osjećaja, poput dragulja za sve one koji žele obući ruvo i na taj način, barem na trenutak, skinuti prašinu sa šifonjera. U Šokačkim divanima Zorislav Vidaković svoje naslijeđe i korijene proistekle iz prošlosti čuva u sadašnjosti, kako bi odagnali sumnju u budućnosti. A u krojačkoj radionici sudbine, malo je onih sitnih pomoćnih radnika, koji se pamte, a o kojima, uglavnom, ovise rokovi isporuka. Oni, nažalost, bivaju zaboravljeni. Zato Zorislav Vidaković, svojim ričima dokazuje kako nije pasivan promatrač sudbine, već njezin vrijedan pomoćnik. Kada ga je prvi puta upoznala sa zemljom to je učinila u Brođancima. Tamo su njegove ruke započele dugogodišnji razgovor s brazdama. Nije mogao pretpostaviti da će od prvih kapi znoja njezini mirisi strujati čitav život kroz njegove prste. A kad je jednog dana zakoračio asfaltom, nije mogao slutiti koliko u krvi i pamćenju duše ima njegovog sjećanja na zemlju. Nije Zorislav dobrano ni zakoračio u grad, a ona je bila uz njega. Godilo mu je njezino meškoljenje u grudima, i zahvaljujući njezinoj prisutnosti, poslije mnogo godina neprekidnog sazrijevanja saznao je što želi. Uputila ga je u potpunu sigurnost, a vjerom i samopouzdanjem, dodatno je podigla te osjećaje. Trebao je sve to proći kako bi osjetio radost bića, radost koja podiže i čije vidike je naslućivao.