Opis:

Knjiga je nastala je kao rezultat Jankélévichevih predavanja o prafenomenu smrti u Toulouseu, gdje se tijekom Drugog svjetskog rata i kapitulacije Francuske Republike sklonio od pogleda francuskih i njemačkih nacista. Riječ je o jednom, poslije reminiscencija njemačkog mislioca Eugena Finka, od najznačajnijih i najzanimljivijih misaonih pokušaja da se smrti kao „najizvjesnijoj neizvjesnosti” i „najneizvjesnijoj izvjesnosti”, iz perspektive povijesti zapadnjačkog mišljenja i egzistencijalnog iskustva rata, pogleda u samo bitkovno ustrojstvo, da se u smrt, ukoliko je to uopće moguće, progleda i pronikne kao jedan od temeljnih fenomena samoga života.

Na tragu Schellinga i Bergsona, Jankàlérvitch iznosi na vidjelo svu paradoksalnost smrti kao izvora i motiva misaonog i moralnog života. Egzistenciju, kao bitkom k smrti, kako govoraše Heidegger, dovodi francuski mislilac blizak egzistencijalistima i strukturalistima, u više nego metafizički odnos s ostalim fenomenima ljudskog postojanja – radom, ratom, ljubavlju, igrom… Malo je koji mislilac u riječ o izvornoj vokaciji čovjeka kao smrtnika unio toliko strasti, osobno proživljenog i promišljenog iskustva i iskustva duge povijesti Zapada, kao što je to učinio Jankélévitch u svojim duboko proživljenim „studijama o smrti”.

U tom pogledu, knjiga SMRT donosi onespokojavajuća pitanja, te gotovo hiper moralno upozorava da doista može umrijeti jedino onaj koji je doista i živio.