Opis:

Wayson Choy u ovoj knjizi donosi intimnu ispovijest čovjeka koji se dvaput suočio sa smrću, i oba puta joj se othrvao uz pomoć i podršku bliskih ljudi koji su mu pružili razlog za život.

Wayson Choy preživio je 2001. godine srčani udar. Dok je ležao u bolničkoj sobi na aparatima što su ga održavali na životu, tek povremeno dolazeći k svijesti, Choy je čuo glasove predaka kako ga opominju da će, ako se ne oženi, jednoga dana umrijeti sam. Pa ipak, Choy se tijekom svoje kušnje ni u jednom času nije osjećao usamljeno: muškarci i žene, stari i mladi, iz svih kultura i etničkih zajednica, bdjeli su uz njega dok se nije oporavio.

Kada ga je četiri godine kasnije srce ponovno izdalo, upravo je snaga njegove povezanosti s tim ljudima, iskovana kroz bezbrojna plemenita djela, vratila Choya u život.

Ova je knjiga prikazuje važne uloge obiteljskih veza u čovjekovu životu – samo što u Choyevu slučaju to nije bila obitelj koju povezuju krvne veze nego veze uzajamnog razumijevanja i ljubavi. Knjiga slavi ljubav prema životu i poziva da se radujemo i budemo zahvalni na svakom novom danu koji proživimo.

“Bojao sam se da će mi pisanje memoara o životu i susretima sa smrću biti komplicirano i teško, da će, budući da nisam religiozan u tradicionalnom smislu, biti ispunjeno nesigurnošću i nedoumicama. Međutim, nakon duge inkubacije i promišljanja prevladao je pripovjedač u meni: u priči sam pronašao smisao, postupno sam postao svjestan da u shvaćanju života kao svakodnevne avanture ima puno radosti i svrhe, da takav način života sadrži niz prosvjetljujućih iskustava.” (Wayson Choy, o iskustvu pisanja knjige)