Opis:

Prije nego što je napisala ovu knjigu, Xinran je osam godina (od 1990. do 1998.) radila kao novinarka i voditeljica radio postaje u Nanjingu. Emisija koju je uređivala i vodila zvala se Riječi na noćnom povjetarcu i vrlo je brzo postala slavna po hrabrom i otvorenom razgovoru o tome što znači biti obična žena u današnjoj Kini. “Osjećala sam se kao da sam otvorila prozorčić na zidu goleme utvrde čiji stanovnici nisu nikada komunicirali s vanjskim svijetom”, rekla je jednom prilikom kasnije, govoreći o nastanku knjige.
Uskoro je svakodnevno počela primati i po dvjestotinjak pisama, slušatelji su osjetiti da je riječ o odlučnoj i poštenoj novinarki, samopouzdanoj i svjesnoj važnosti toga što radi, a pripovijesti koje su podijelili s njom otkrivale su toliko strašnih patnji, takvu sumanutu bezdušnost režima i pojedinaca da je povremeno bio gotovo fizički nemoguće prihvatiti da se to doista zbiva. Zato je i odlučila knjigu objaviti u Europi, iako je pri tome gotovo stradala.
Među petnaestak priča Xinran je pridodala i vlastitu. Smisao za lijepo, za ljubav i dobrotu koji mogu opstati čak i kada su okruženi nemjerljivom okrutnošću, bijedom i nesrećom, svima nam pokazuju da se pred nevoljom i nasiljem nikada ne smije pokleknuti.
Prevoditeljica Martina Čičin-Šain je suzdržanim izrazom, posve lišenim sentimentalnosti, besprijekorno prenijela svu dramatičnost ovog doista izuzetnog djela, bas kao i naslovna fotografija Marine Leskovar.