Opis:

S krajem globalizacije morali bismo promisliti što uopće nakon kulture kakvu smo poznavali i s kakvom smo tragali za novim svjetovima smisla.

Kultura očigledno više nije alternativa globalizaciji, jer je sama postala njezin nadomjesni moćni biopolitički stroj. Povratak kulturi u predglobalno doba nalikuje ispraznome bioetičkome pokušaju da utemelji pravo na humano usmrćivanje životinja. Izlazak iz njezina začaranog kruga smisla identiteta istog je dosega kao i svaki pokušaj izlaska iz nametnute globalizacijske zamke.

Trebamo li izaći iz slijepe ulice kulture uopće?

***

Žarko Paić jedan je od najplodnijih i najboljih hrvatskih esejista. Rođen je 1958. u Kutini. Diplomirao je i magistrirao na Fakultetu političkih znanosti, a doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Docent je na Studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu.

Glavni je urednik časopisa za teoriju, kulturu i vizualne umjetnost Tvrđa, zamjenik glavnog urednika časopisa Europski glasnik i član uredništva časopisa za vizualne umjetnosti Atr-e-fact.

Objavljuje filozofijske, sociologijske i književne rasprave i eseje, kritike i prikaze te poetske i prozne tekstove u knjigama, zbornicima i časopisima.

Autor je i triju zbirki poezije “Aura” (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994.), “Opako ljeto” (Ceres, Zagreb, 1998.) i “Uronjeni” (Fraktura, Zaprešić, 2009.). Pjesme su mu uvrštene u tri antologije suvremenog hrvatskog pjesništva.

Prijevodi studija, eseja i poezije u časopisima i zbornicima na engleski, francuski, njemački, slovenski, mađarski, rumunjski i slovački jezik.

Dobitnik je međunarodne autorske nagrade za literaturu srednjoeuropskih zemalja austrijske zaklade Kulturkontakt iz Beča za 2008. godinu.