Opis:

Tamo, gdje su ljudi govorili nad preminulim djetetom “hvala bogu, bog ga je uzeo”, a kad je živinče uginulo, “dogodila se je velika nesreća”, u takvoj se je dakle neimaštini i neznanju pojavila književnost u našem selu. U rasklimanim prizemnicama, promatrajući blijeda lica mališana ili pak crtajući rebra omršavjele stoke, nastajalo je i naše slikarstvo sa sela, s prvim slikarima: Generalićem, Mrazom, Viriusom Ćaćom i Buzađićem.
Pojavivši se u sličnim uvjetima, seljački književnici i slikari nastaviše zajedničku borbu za velike ideale slobode, a protiv svakog tlačenja i mračnjaštva, jer to je, uostalom, i svrha svake umjetnosti.