Ćruissimo, troppo, ma non moderato
Otvorivši osmo desetljeće života u umjetničkoj karijeri koja traje aktivnim učešćem na preko 50 vlastitih i 100 albuma drugih autora, ulaskom u 45. godinu djelovanja u protekloj godini Peter Brötzmann je izbacio tri izdanja koja se ili stalno vrte ili ih se već debelo osporava.
To je „Snakelust (For Kenji Nakagami)“, druga ploča kvarteta Hairybones, zatim „Going All Fancy“, duet s vibrafonistom Jasonom Adasewiczem, te „Yatagarasu“, trija Heavyweights. Njemački tenor-saksofonist, klarinetist, skladatelj-improvizator i vođa malih sastava i ansambala, Peter Brötzmann ( a često navođen kao i Peter Broetzmann, op. a.) svojim je radom itekako prisutan i u nas. Ovaj multimedijalni umjetnik je nakon studija slikarstva pri Umjetničkoj akademiji u Wuppertalu, neko vrijeme pripadao pokretu Fluxusa i jednu je grupnu izložbu organizirao i Nam June Paiku. Posebnu po tom što je tom korejskom pioniru video-arta bila prva u Europi.
Ličnost koja je nakon kratkog perioda rada u marketingu napustio građansko zanimanje, paradigma je umjetnika čija je glazba nastajala u tranzicijskim vremenima kraja šezdesetih: djela obilježenog nesputanom energijom koja suklja poput magme i nisu baš lako svediva na komodificirajuće formate. Možda posljednji glazbenik izvorne koltrejnovske fele, iz one kasne faze koja još nije institucionalizirana, osim umjetnika Okcidenta i Orijenta, surađivao je i s najpoznatijim gnawa-glazbenikom iz Maroka, Mahmoudom Ghanijom. Što će reći, ima izravnu ulaznicu za trans.
Pisac Kenji, kojem je posvećen disk, bio je pripadnik nejapanskog naroda sa sjevera japanskog otočja, nad kojim Japan već stoljećima uredno vrši birokratski genocid.UHairybones svira Toshinori Kondo na trubi s wah-pedalom, ‘pravni suputnik i punopravni sljednik’ iz kvarteta Die Like A Dog, a tu su i dva guštera, no nikako ne i reptila, Massimo Zu na električnoj bas-gitari i Paal Nilssen-Love na bubnjevima podjednako sklonih rastopiti ušnu smolu džez-snobova.
Frazemi grupe Last Exit, benda koji je materijal ekstremnijih žarnica fusiona preveo u recesivne gene hardcorea itekako se osjeća u miksu prvih 20 minuta ovog 52-minutnog livea snimljenog na festivalu Jazz Em Agosto, no to nije sve.
Za uvod u pitoresknog, iako otvoreno penetrantnog (vidi naslovnicu Hairybones!) Brotzmanna biti će i duet s vibrafonistom Jasonom Adasewiczem, s kojim je 2011. godine nastupio na njujorškom Vision Festivalu. Možda je u studenom prošle godine svoj 15-godišnji život okončao Brötzmannov Chicago Tentet, možda je stari i veći manirist nego li se to mnogi usude jasno kazati, no oslušnimo ipak ovaj lagano psihodelični komornjak. Jer je – ćru. Ne čuje se baš svaki dan visoke frekve vibrafona iz njegovih raznih džepova i uglova, a kamo li ovako invazivne napade gudalom. Treba mislit ipak i na buduća pokoljenja…
Ocjene:
Hairy Bones „Snakelust (For Kenji Nakagami)“ (Clean Feed, 2012.) : 8/10
Peter Brötzmann & Jason Adasiewicz „Going All Fancy“ (Brö Records, 2012.) : 9/10
