Antikvarijat Ezop iz Osijeka pokrenuo je projekt Metronom kako bi okupio različite autore koji će prikazima starijih djela s područja književnosti, glazbe i filma čitateljima ponuditi svojevrstan putokaz, a sve kroz potragu za ritmom dobrog ukusa. Metronom kao uređaj daje takt, ali i simbolizira prolaznost vremena, a znamo da vrijeme može biti i prijatelj i neprijatelj – cilj nam je da ponovnom procjenom utvrdimo kako je vrijednost pojedinih djela izdržala njegov test. Takav odmak kod djela koja se danas mahom mogu pronaći jedino u antikvarijatima i knjižnicama omogućava iznošenje iskrenog kritičkog mišljenja, neopterećenog diktatom tržišta i održavanjem prijateljskih odnosa na kulturnoj sceni. Čitatelj Metronoma dobiva vodič kroz kulturne sadržaje, a sami Metronomovi autori potpunu slobodu odabira i priliku da jednom vlastite tekstove sagledaju kao dnevnik čitanja, slušanja i gledanja.
Ivica Valentić
Vlasnik antikvarijata Ezop
Predstava ‘Dužina 100 igala’ proslavljenog vojvođansko-francuskog koreografa Josefa Nadja premijerno je izvedena 10. rujna 2009., a autor originalne glazbe, violist Szilard Mezei objavljuje je ove godine za engleskog izdavača Slam Records kao live zabilježen u koelnskom klubu Loft u ljeto 2010. Ova plesno-kazališno-glazbena produkcija je u sklopu europske turneje proljetos izvedena i u ljubljanskom Cankarjevom domu, a kroz nju se razvijaju autorove opsesije književnošću i slikarstvom, referirajući se na druge autore, njihove umjetničke postupke, povijesne događaje i propitivanje filozofskih počela.
Slovenski jazz bubnjar Zlatko Kaučič u ovoj je godini izbacio čak tri kompaktna diska, solo za udaraljke pri Leo Records, suradnju sa Saadet Turkoz i Giovannijem Meyerom za Auand, ali pravi je tour-de-force zasijao još u ožujku s ansamblom Kombo u kojem se potpisuje kao dirigent, skladatelj i aranžer.
Njemačko-francusko-danski sastav Das Kapital dobar je primjer renesanse jazz scene Europe koja traje već tucet godina.
Sredovječni Britanac na You Tubeu vodi popularan vlogerski kanal Bald and Bankrupt, na kojem, za razliku od onih ‘tjubera’ koji se poput neurotičnih majmunčića krevelje za komad tinejdžerske banana-pažnje, nudi snimke svojih tumaranja svijetom po informativnosti ne mnogo udaljene od profesionalnih putopisa kakve je u nas donedavno snimao Goran Milić. Budući da je bio oženjen Ruskinjom, dobro govori taj slavenski jezik te autentičnim sovjetskim reliktima diljem bivšeg Saveza, bilo organskim, bilo materijalnim, prilazi kao opčinjen, s naklonošću lišenom svake dublje ironije.
Scenaristički timovi američke kulturne industrije uspijevaju nam izrazitom hiperproduktivnošću isporučivati naširoko oduševljavajuće popkulturne proizvode u velikoj mjeri i zato što se te njihove slavne serije i ostali maskulturni projekti porađaju na svim onim njihovim brainstorming seansama, workshopovima i sličnim hubovima na kojima se naoštrena pera gurne niz prazan papir inicijalnim pitanjem what if. Na takvim razigranim radioničkim vježbicama oko šturoga what if postavilo se i pitanje što kada bi mačistički mafijaški boss odlazio na psihijatrijske seanse, pa su tako nastali kultni Sopranosi, kao što se postavilo i pitanje što kada bi srednjovječni papak iz komatoznog sustava javnoga obrazovanja postao glavna zvjerka narkoscene, pa je iz te pretpostavke nastao nenadmašni Breaking bad.
