Glas alter-ega

Iz njegovog glasa kao da izbija prije svega velika tuga i bijeda, solipsistička pozicija, prije nego li bijes zdravog razuma…

U dugometražnom filmu „Rising Tones Cross“ iz 1984. godine, švicarske sineastice Ebbe Jahn, njemački kontrabasist Peter Kowald izjavio je kako mu je New York ponudio brojne mogućnosti nastupanja i otvorio svoje potencijale, iako je gost, dok je sve to za lokalnog saksofonista i klavirista Charlesa Gaylea ostalo samo paralelni svijet. Kowald spominje i ponovno otkrivanje tzv. ‘beautiful syndrome’ u SAD-u, običaj da se glazbenika pomalo pretjerano hvali za osobine koje su ionako u skladu s njegovim habitusom.

Nakon što je o dvadesetgodišnjici postojanja taj legendarni dokumentarac masteriran i na DVD-u, odmotalo se i klupko  priznanja Gayleova rada koji je tek 1988. godine prvi put snimljen na prvoj od tri ploče za švedski Silkheart Records, „Always Born“, „Homeless“ i „Spirits Alone“. Legendarna „Touchin’ on Trane“ za FMP, koji je i producent spomenutog filma je uslijedila 1991. i značila je definitivni proboj za ovog beskompromisnog umjetnika koji je 70-ih odlučio okrenuti leđa oportunizmu rasne diskriminacije kroz koju su prolazili njegovi pretci. Dao se ulici, odbacivši sve okove građanskog života, zabio se sa saksofonom i ‘pjevao sebe’.

U 73-oj godini, što se može vidjeti i iz snimke nedavnog nastupa s festivala „Jazz, Improvisative Music“ u vojvođanskoj Kanjiži, labuđi je pjev nešto na što polaže najmanje autorefleksije.

O tome govori i posljednji album „Streets“, inače ime njegovog alter-ega klauna, u kojeg se posljednjih godina bez zadrške preoblači i uvodi novu scensku dimenziju u nastupe. Kako je moguće zaključiti iz ovih snimki, ali i cjelokupnog opusa, s vrištećim i bijesnim stilom sviranja u free-jazzu Gayle nema skoro nikakve veze. Iz njegovog glasa kao da izbija prije svega velika tuga i bijeda, solipsistička pozicija, prije nego li bijes zdravog razuma. I zato će i reći u spomenutom filmu, da „ne svira baš ‘avangardu’, već svoju osobnu glazbu“. Glazbu na albumu supotpisuju Michael TA Thompson na bubnjevima i Larry Roland na kontrabasu.

Ocjena: 9/10