Nova doza ambicioznosti Zornovog ansambla

Nova Express Quartet – ‘Dreamachines’, Tzadik, 2014.

Nova ploča all-star sastava glazbenika s Lower East Sidea u Manhattanu izvodi skladbe Johna Zorna, koji se obilno referira na djelo ansambala Bar Kokhba i The Dreamers iz prošle dekade i koji se obilno napaja ih njih, izvorno nadahnut opusom kontrakulturnih velikana, tandema Burroughs-Gysin.

Rupičasti cilindar na postolju koje se vrti poput gramofona, sa žaruljom u sredini, bit će izgled instrumenta koji generira snove; takvim ga je, u suradnji sa studentom matematike s Cambridgea, zamislio pisac i vizionar Brion Gysin, Englez, koji je uz Williama Burroughsa, millerovski žickarao Parizom, kao đaner u fazi intenzivnog životarenja. Iako se pitanjem pospješivanja sna glazbom u povijesti prvi bavio J. S. Bach, tako da su na zahtjev jednog plemića nastale čuvene Goldbergove varijacije, danas je razmatranje utjecaja koji na mozak ima izvanjsko zračenje ozbiljan sveučilišni projekt. Od njih baštinimo i tzv. cut-up, demontažu sintakse u nastojanju da suzbiju ideologiju imanentnu uspostavi lingvističkog kanona.

Vratimo li se našem dvojcu, sjetimo se da od njega baštinimo i tzv. cut-up, demontažu sintakse u nastojanju da se suzbije ideologija, imanentna uspostavi lingvističkog kanona. Dakle, dok je po Mirku Kovaču, jezik fleksibilna stvar kojoj se prilagođavate, za Burroughsa i Gysina jezik je predstavljao sustav kontrole. Iako za sejoura u hotelu Git-le-Coeur nisu pripadali krugovima krugovima viđenijih pariških Amerikanaca, njihova je vizija ostavila trajni utjecaj na alternativne kulture sedamdesetih i osamdesetih, izvršivši znatan, iako ne i presudan utjecaj na psihodeličnu kulturu zapadne obale SAD-a. Kvartet Nova Express s njujorškog downtowna, naslovljen po jednoj od Burroughsovih sintagmi koje su nadživjele naslov samog djela, čine klavirist John Medeski, vibrafonist Kenny Wollesen, kontrabasist Trevor Dunn, te bubnjar Joey Baron. Izvode repertoar Johna Zorna, čiji životni put predstavlja punu afirmaciju undergrounda u dominantne struje visoke kulture, što je bila i ostala baština tandema Burroughs – Gysin. Koji bi ovaj put bio zajednički nazivnik sa Zornom, ako se prisjetimo da je cut-up već radikalno označio rukopis skladatelja u vrijeme superbenda Naked City? Možda senzibilitet za egzotiku, koji je tandem vabio u Maroko, u čijem su okrilju mogli uživati predavajući se i aktivnim i pasivnim karnalnim porocima, a koji su – i poroci i egzotika – lajtmotivi mnogih albuma njujorškog genijalca…

Maksimalno uigran kvartet glazbenika koji su svirali, nastupali i otkrivali zvuk grupe The Dreamers, dosad najambicioznijeg Zornova ansambla, a koji smo imali prilike gledati na koncertu na Križankama, izraslom iz operabilnih sustava Electric Masada i Bar Kokhba (a ovi su objavili po desetak studijskih nosača zvuka u razdoblju kraćem od deset godina!), ovaj su put sintaktički razapeti između štrika koncertnog klavira s čijom se perkusivnom dimenzijom susreću vibrafon i bubnjevi, kao dvije strane istoga talira, čiju teksturu nenametljivo zaokružuje zagasito definiran bas, maltene u ulozi ton-majstora. Nije tajna da je majstor ceremonije producent i sâm, naposljetku, svakog glazbenika i financijski stimulira uoči odlaska u studio.

Istovremeno, ako ćemo semantički, glazba nosi pečat od noirovskog “Spillanea”, kakva je naslovna „The Dream Machine“, do etnične Masade s „The Conqueror Worm“, koja s punim forteom groovea priziva trans pisca u mantri kuckanja po pisaćoj mašini. Kako je Zorn i skladatelj filmske glazbe, iako one umjetničke, ne-primijenjene, atmosferski imperativ u odnosu klavira i vibrafona oprispodobit će simultani odnos između razina svijesti i podsvijesti, pogotovo u skladbi „The Third Mind“, u koju su mingusovskom polifonijom u drugi glas uvedeni kontra-ritmovi kojih se ne bi postidio nijedan njujorški samba-sastav. Zorn je, bit će, najavio svoj novi bend, dosad ponajviše u mainstreamu. Glavni i zvjezdani glas benda Wollesenov je vibrafon, koji je niz aleju skladbe „Light Chapel“ posijao takve intervale tjeskobe, da bi i stari Bill Lee zacijelo izišao iz groba i zaplesao valcer sa svojim Brionom, odjeven tek u koštani kostim!

Ocjena: 10/10