Povećalom u suvremenu slovensku scenu: Trus! ‘First Step’ i Litošt

Saksofonist i klavijaturist Boštjan Simon iz Nove Gorice, surađuje s bubnjarem Markom Lasićem, u grupama Trans Trio i 11-članskom jazz-ansamblu Kombo, a susret s Jelenom Rusjan, glumicom i vokalisticom, pokazao se presudnim za nastanak albuma-prvijenca koji je za nepunih godinu dana postojanja jedno od najboljih slovenskih izdanja za proteklu godinu. Iako je kazališni znalci znaju po bendu Škrip Orchestra u kojem je glumila i Ana Franjić iz Analene, Rusjanova je scensku kilometražu kao bas-gitaristica stekla s bendom Mistits, cover-bendom Stanka iz riječke grupe Very Expensive Porno Movie koji živi u Ljubljani.

Za naslovnicu albuma svoje je prijedloge poslalo desetak eminetnih underground-stripaša iz regije. Svoj je pak izraz pronašao u sintezi popa, psihodelije i post-punka, a neobičan je utoliko što ga na okupu drži pjevan engleski kod, koji slušatelju ne potiče lučenje hormona za neugodu. Izvorne strane benda su Simonovi aranžmani i poprilična ‘svojost’ vokala, iako s povremenim namizima; jedan na Merrill Garbus, u uvodnoj „Come On“; drugi ka Laetitiji Sadier, kao recimo na „Askew“.

Osmišljeni i ponorni tekstovi mogu se nazvati i lirskima, nadograđeni su pravom pravcatom polifonijom bubnjeva i klavijature pojačane različitim patchevima. Kvaka albuma je njegova odmjerena neuravnoteženost, očita već u ABA formi uvodne pjesme. No, dulje pjesme, poput finalne “Effect of the First Step“, koja koketira i s Laurie Anderson, čak ulaze u domenu larpurlartizma, što malo narušava inače vrlo pohvalan dojam.

Što se pak autorskog debuta grupe Litošt tiče, iz studenog 2012., recimo i to da je riječ o pojmu melankolije koji je osmislio Milan Kundera. Na svom debut-albumu, grupa istražuje prostor u fusionu koji nije zagađen instrumentalističkim ubijanjem muzike; a za one zahtjevnije, sve od Silver Apples do Aphex Twina. Gitarist Vitja Balžalorsky pripadnik je jedne od najpoznatijih slovenskih glazbeno-slikarsko-pjesničkih dinastija ruskog porijekla i ovdje svira bas na analognom synthu, uz cijepano ritmovlje bubnjara Bojana Krhlanka… Simon ovdje svira samo synthove. Ljubljančanin Balžalorsky inače svira u Kombu, kao i kod Borghesije, te predvodi vlastiti jazz trio, dok je Krhlanko, iz Laškog, član renomirane slovenske grupe The Stroj, ali i nekih hrvatskih jazz-sastava, već poradi studija u Klagenfurtu.

Bend se u svojem djelovanju susreo s problemom kroćenja tzv. ‘elektronske svinje’, jer nisu htjeli sve prepustiti tehnologiji; u to ime, pogledajmo samo etos američkog benda Battles, koji su Litošt bili očita inspiracija. Već kvocijent poliritmije koji bend predstavlja na klavijaturama bio bi zahtjevan za izvesti i na njihovim matičnim instrumentima. Tako se linija između Ramonesa, koji su tek informativno poznavali svoje instrumente, te grupe Trans Am, koja je 20 godina kasnije isti etos prenijela na rad s analognim klavijaturama, može uzeti kao rezime stvaralaštva oba benda.

Dok su Trus! dotičnu ‘ramonesknost’ od Trans Ama preuzeli kao rock-bend, Litošt su ‘ramonesknost’ preuzeli kao etos i odnijeli je još koji zavoj dalje… i porazbijali omeđenost matrice. Se kužimo?

Trus! – 8/10
Litošt – 9/10