Zvuk starine s okusom Bibera

Krajem 2012. godine kontrabasist Barry Guy i violinistica Maya Homburger pri švicarskoj kući Intakt izdali su ‘Tales of Enchantment’, premosnicu koja natkriljuje tisuće godina izvođačke prakse između stare i suvremene glazbe.

 

Naslovna je skladba skladana u sedam dijelova, a Guy ju je potpisao pod utjecajem istoimenog rada apstraktne slikarice Ellene Gutmannove nadahnute virtuoznim pripovijestima Šeherezade, čime su povezana stoljeća zajedničkog djelovanja književnosti, likovne umjetnosti i glazbe.

 

U muzici, čini se da je pojam tradicije poput kamena mudrosti. Što starija, to je glazba „izvornija“, i „iskrenija“, no je li samim time i „bolja“, ostavimo na volju etnomuzikolozima. Tako je autentični način izvođenja s glazbalima koja pripadaju dotičnom razdoblju postao poželjan alkemijski ključ u revivalu stare glazbe koji traje od kasnih 1960-ih. Sjetimo se pri tom samo neslavne Stingove epizode otprije par godina. Sam kontrabasist Barry Guy, arhitekt i skladatelj, dirigent je London Jazz Composers Orchestra već 30 godina, koji je pored Spontaneous Music Ensemble i inih suradnji s bubnjarem Johnom Stevensom, te dugogodišnjeg članstva u triju Parker/Guy/Lytton, te suradnji s Michaelom Nymanom, surađivao i s Johnom Elliotom Gardinerom pri Monteverdi Orchestra, kao i s Academy of Ancient Music Christophera Hogwooda. Maya Homburger, istaknuta je barokna instrumentalistica iz Švicarske, u čijem su vlasništvu barokne violine londonskog graditelja Samuela Thompsona, iz 1720. godine, te njegova dublinskog kolege Thomasa Perryja, iz 1780., kao i treviškog majstora Antonija dalla Coste iz 1740. Diskografski, ovo dvoje surađuju od 1999. godine, kad su objavili „In Darkness Let Me Dwell“ u ediciji New Series izdavačke kuće ECM, pored tenora Johna Pottera, lutnjista Stephena Stubbsa i improvisera Johna Surmana.

 

http://www.youtube.com/watch?v=vSKJlPZ7hoE

 

Album otvara himna „Veni Creator Spiritus“ iz devetog stoljeća, koja je svoj drugi život nastavila ulaskom u Osmu simfoniju Gustava Mahlera. Nastavljaju komponiranim duetom posvećenim Maxu Billu, utemeljitelju konkretne umjetnosti i dizajna. U cjelini koju uspostavljaju glas violine i basso continuo, barokna kultura govorenja prenesena je u kontekst pulsoidnosti i drona. Usprkos oksimoroničnosti čistoće reskog zvuka na terenu contemporaryja, Homburgerova upravo svojom invazivnošću podsjeća na fenomen presađivanja elemenata jedne kulture u drugu. Ili čak uzajamnog oplemenjivanja. Što je, uostalom, i najbliža metafora koja se javlja pod nazivnikom paralelnog suživota od nastanka nove i revivala stare glazbe.

 

A duboki pogled u grotlo baroka nezamisliv je bez Bibera – skladatelja Hansa Ignatiusa Franciscusa Bibera. U scordaturi Tajanstvene sonate br. 6 „Agonija u vrtu“ i br. 9 „Nošenje križa“, što je preštimavanje žica radi posebnih učinaka, ovi izvođači i promišljatelji prošlosti pronalaze posebne boje koje nadahnjuju izvođenje ove prodorno komorne glazbe. U međuprostor između Bibera, ovih dvaju pasionskih zrnaca, ugurao se i suvremeni mađarski skladatelj György Kurtag, s „Hommage a J.S.B.“, čije kratkometražne skladbe najčešće uspoređuju s prskanjem hladne vode. Ističe to glazbeni pisac Bill Shoemaker, urednik portala Point of Departure; „Homburgerina izvedba u sebi sadrži odlike sanjivog sjaja koji se povezuju s Bachovom liturgijskom glazbom, koju na površinu izvlače boje barokne violine“, reći će.

 

http://www.youtube.com/watch?v=dcFESeP10AU

 

Pri bazičnoj izdavačkoj kući Maya Records istom prigodom objavljen je još i „Schweben“, Guyeva suradnja s Glasgow Improvisers Orchestra, koju ovaj potpisuje i kao skladatelj i improviser. Pa, dajmo si time prepoznati i neke ljepše boje u ovim vikend-nijansama sive…

Ocjena: 7/10