„Većinu ljudi natprirodno zanima iz pogrešnih razloga“, piše Colin Wilson već na samom početku knjige Okultno, upozoravajući tako dio potencijalnog čitateljstva da na stranicama njegova magnum opusa neće dobiti ekskluzivne upute za vještičarenje, crnu magiju, prizivanje duhova i demona ili za čvenk s Luciferom osobno. Istina, stranice Wilsonova Okultnog vrve primjerima paranormalnih i mističnih fenomena, od telepatije i telekineze preko levitacije i hipnoze, pa do horoskopa i tarota, ali on uspješno nadvisuje iskušenja šarlatanske pseudoznanosti kada je riječ o spekulacijama na teme okultnoga. Za njega je okultno sve „nepoznato, skriveno“, čemu deklarativno pristupa s pozicije filozofske znatiželje i žudnje za spoznajom nedokučivoga.
Colin Wilson s jedne se strane rukovodi stavom da suvremeni čovjek, čovjek znanstvenoga mišljenja i racionalističkoga uma, čini kardinalnu pogrešku kada odbija primiti mistično i okultno u obzore svoga iskustva barem kao predmet interesa, marginalizirajući i isključujući takve pojave već pukom terminološkom ogradom “paranormalno”, dok je s druge strane čvrsto uvjeren da bi razumijevanje nadnaravnih pojava otkrilo istine i činjenice na kojima se konstituira ovaj univerzum jednakom epohalnošću kao što su to tijekom povijesti bila otkrića nevidljivih svjetova atoma, mikroba, struje itd.
Argumente za samospoznajno samootkrivanje i samorazvoj čovjeka u tom transcendentnom smjeru kao mjestu još nedokučenih zakonitosti naših egzistencija Wilson nalazi u epifanijskim bljeskovima pjesničke intuicije, u ekstatičnim vizijama umjetničkoga zanosa, u širenju percepcije opijatskim stimulacijama, ali i u organskim vezama drevnih civilizacija i plemenskih zajednica s prirodom s pomoću ritualnih vještina koje su za modernoga čovjeka, čini se, izgubljene ili barem samo zaboravljene, odnosno atrofirane.
„Postoje ‘smislovi’ koji lebde oko nas, a od kojih nas inače razdvaja navika, neznanje i tupost osjetilâ“, kaže Wilson, no dodaje: „trenutak u kojem ćemo određene ‘okultne’ pojave prihvatiti kao nešto prirodno, kao što sada prihvaćamo postojanje atomâ, možda i nije tako daleko“.
Čak i ona potencijalna publika koja inače poslovično zaobilazi literaturu ovakve tematike, svakako će – kad uhvati u ruke Wilsonovo Okultno – uživati u autorovoj intelektualnoj nadahnutosti, erudiciji, svestranom poznavanju raznih područja te originalnom i odvažnom filozofskom mišljenju, kao i u zavodljivom stilu. Fascinantno je i uzbudljivo pratiti kako Colin Wilson na petstotinjak stranica ove knjige kombinira sva svoja znanja i načitanost iz područja filozofije, književnosti, povijesti, psihologije, znanosti, mitologije, antropologije i još brojnih drugih područja, uključujući, dakako, i ona okultna, a kojima nadasve nastoji pristupiti cum grano salis.
Colin Wilson (1931. – 2013.) bio je engleski pisac i filozof. Uistinu hiperproduktivan autor, ukoričio je preko stotinu knjiga, kako književnofikcijskih, tako i stručnih, esejističkih, filozofskih i publicističkih. Bio je jedan od pripadnika generacijskog pokreta Angry young men na engleskoj kulturnoj sceni, no profilirao se i isticao izrazitim interesom za teme iz područja paranormalnog, misticizma, seksualnosti i kriminalističke psihologije. Svoju je filozofiju nazivao novi egzistencijalizam i fenomenološki egzistencijalizam.
Antikvarijat Ezop počeo je s radom 2003. godine, postavši u međuvremenu sa svojom ponudom, kao i dizajnom eksterijera i interijera, jedno od najreprezentativnijih mjesta osječkog kulturnog identiteta. Inventivno se i kontinuirano razvijajući, antikvarijat Ezop stasao je i za nakladničku produkciju, debitirajući u rujnu 2019. godine objavljivanjem upravo knjige Okultno Colina Wilsona. Dugoročna ozbiljnost i posvećenost izdavačkoj djelatnosti u planu ovoga, trenutačno najmlađega hrvatskoga nakladnika ne ogleda se samo u izboru Wilsonova Okultnog kao prvog naslova buduće Ezopove biblioteke, nego i u evidentnoj ljubavi prema knjizi, ljubavi iskazane vrlo estetiziranim dizajnom u svakom detalju prvog Ezopova izdanja.
Dio recenzija o knjizi možete pročitati i na blogu Ratka Martinovića:
također i na našem Metronomu:
