MetronomAntikvarijat Ezop iz Osijeka pokrenuo je projekt Metronom kako bi okupio različite autore koji će prikazima starijih djela s područja književnosti, glazbe i filma čitateljima ponuditi svojevrstan putokaz, a sve kroz potragu za ritmom dobrog ukusa. Metronom kao uređaj daje takt, ali i simbolizira prolaznost vremena, a znamo da vrijeme može biti i prijatelj i neprijatelj – cilj nam je da ponovnom procjenom utvrdimo kako je vrijednost pojedinih djela izdržala njegov test. Takav odmak kod djela koja se danas mahom mogu pronaći jedino u antikvarijatima i knjižnicama omogućava iznošenje iskrenog kritičkog mišljenja, neopterećenog diktatom tržišta i održavanjem prijateljskih odnosa na kulturnoj sceni. Čitatelj Metronoma dobiva vodič kroz kulturne sadržaje, a sami Metronomovi autori potpunu slobodu odabira i priliku da jednom vlastite tekstove sagledaju kao dnevnik čitanja, slušanja i gledanja.

Ivica Valentić

Vlasnik antikvarijata Ezop

Riječi koje vode u Sibir

Maksim Gorki – MATI, Novo pokoljenje, Zagreb i Beograd, 1948.

Sredovječni Britanac na You Tubeu vodi popularan vlogerski kanal Bald and Bankrupt, na kojem, za razliku od onih ‘tjubera’ koji se poput neurotičnih majmunčića krevelje za komad tinejdžerske banana-pažnje, nudi snimke svojih tumaranja svijetom po informativnosti ne mnogo udaljene od profesionalnih putopisa kakve je u nas donedavno snimao Goran Milić. Budući da je bio oženjen Ruskinjom, dobro govori taj slavenski jezik te autentičnim sovjetskim reliktima diljem bivšeg Saveza, bilo organskim, bilo materijalnim, prilazi kao opčinjen, s naklonošću lišenom svake dublje ironije.

I nakon pola stoljeća snažna i potresna romančina

Aleksandar Solženjicin – U PRVOM KRUGU, Otokar Keršovani, Rijeka, 1969.

Scenaristički timovi američke kulturne industrije uspijevaju nam izrazitom hiperproduktivnošću isporučivati naširoko oduševljavajuće popkulturne proizvode u velikoj mjeri i zato što se te njihove slavne serije i ostali maskulturni projekti porađaju na svim onim njihovim brainstorming seansama, workshopovima i sličnim hubovima na kojima se naoštrena pera gurne niz prazan papir inicijalnim pitanjem what if.  Na takvim razigranim radioničkim vježbicama oko šturoga what if postavilo se i pitanje što kada bi mačistički mafijaški boss odlazio na psihijatrijske seanse, pa su tako nastali kultni Sopranosi, kao što se postavilo i pitanje što kada bi srednjovječni papak iz komatoznog sustava javnoga obrazovanja postao glavna zvjerka narkoscene, pa je iz te pretpostavke nastao nenadmašni Breaking bad.

Jedno opće čulo antimuzealne dimenzije

Fushitsusha – ‘Mabushii itazura na inori’, Heartfest, 2012.

Jedan od najstarijih novovalnih bendova koji u kontinuitetu manje-više neprekinuto djeluje od 1978. godine svakako je i japanski bend Fushitsusha, gitarskog maga Keijija Hainoa, imenovan prema naslovu knjige ‘Čovjek bez svojstava’ Roberta Musila.

Zvukom zacrtanim u šarenici oka

Boris Hauf Chicago Sextet – ‘Next Delusion’, Clean Feed, 2012.

Bečki saksofonist i improvizator Boris Hauf, rođen 1966. u Londonu, već čitavo desetljeće koketira s čikaškom scenom, a svoj je dug prema američkoj kontrakulturi nedavno iskazao hommageom Levonu Helmu iz The Band.

Zastava od ljudske kože

Curzio Malaparte: Koža, Nova knjiga Rast, Zagreb, 2012. (prev. Marina Brezović)

Šezdeset i tri godine trebale su proći da prvo hrvatsko izdanje napokon dočeka briljantni roman Koža talijanskog novinara i književnika Curzija Malapartea (1898. – 1957.). Njegovo remek djelo Kaputt, pak, prevođeno je samo na srpski jezik i mada je riječ o genijalnom romanu, do danas se nije pojavilo hrvatsko izdanje. Razlozi tome mogu biti razni i ovdje se ne bismo upuštali u nagađanja, no lako je moguće da je i percepcija njegovih djela kao publicističkih izvještaja ili memoarskih zapisa dala svoj obol. Kaputt (1944.) i Koža (1949.) to donekle i jesu, no s obzirom na to koje europske prostore obuhvaćaju i u kojem vremenu, te koje političke, intelektualne i salonske krugove (prvo naci-fašističke, potom savezničke), već i takvi bi trebali buditi interes.